želim da pamtiš moje pobunjene riječi
o da su bar dugovječne kao val prije potopa
a one, evo
još se jate oko mene
kao svježe pali snjegovi
u tvojoj boji
zida, grudnjaka, svijeće
dugo sam tragao za šavom
između njihovog završetka i početka
savijen u sebe kao zmija
ja nisam rođen da budem vojskovođa
čak ni pobunjenik riječi
moja glava je špilja puna zemlje i neba
sunovraćena u još dublji jad
dok plovimo obodom kroz maglu
lađom po tvrdoglavom bagremovom medu

Tvoje se preobraženje nastavlja
u povijesti ludoga svijeta
sve dok sudištem ne bude zaključeno,
a, povijest, naime, nije ništa drugo
nego stalno napredovanje
u objavljivanju veličine tvoga imena.

Taj časovit prosjaj božanstva,
kada ga u življenju prepoznamo,
potvrđuje otajstva naše vjere
i ostavlja nam u srcima predokus
našeg budućeg preobraženja.

u traženju izgubljenih orijentira
konja su nosila nadovezana saznanja
s njima i jahača sklupčanog u svom sedlu
ovoga puta opijenog od umora
jer trojanska su gošćenja trajala
svaka je godina bila jubilarna
a žalio se najtiše što je mogao
u traganju za najčešće malim gubicima

osmijehom, štitom, četvrtkom
pouzdanjem, gradom i posteljom

fenjer nije tražio ulja za svjetlo
izgarao je čiste misli
dovoljno za viđenje, dovoljno za sjećanje
sad okončaj lutanja sputanih nogu
zatrubi anđele, zatrubi amazing grace
iz kuće izlazećeg sunca označi znak
ti održavaš čak i neizgovorena obećanja
pa kako ne bi vrijedilo obećanje tvoje trube